 Mico
Jelic-Grnovic je rodjen 3. marta 1942 u Jasenovcanima, selu koje se nalazi na putu
Sunja-Dubica. Od svojih mladih godina Mico se poceo baviti književnim i likovnim
stvaralaštvom što ga je i potaklo da završi studij književnosti. Nakon
završetka studija aktivno se bavi pozorišnim, likovnim i književnim
stvaralaštvom. Obavljao je dužnost urednika književnog casopisa
"Poezija" i "Biblioteke Poezija", umjetnickog direktora poetskih
pozorišta i ministra za kulturu Republike Srpske Krajine i predavaca na Filozofskom
Fakultetu u Petrinji. Ktitor je zadužbine "Kuca Grnovica" u svom rodnom
selu Jasenovcani. Reditelj je prve krajinške pozorišne predstave u Kninu i
osnivac prvog krajinškog pozorišta u Petrinji. Obavljao je i dužnost clana
Ustavotvorne skupštine Republike Srpske Krajine te dužnost narodnog poslanika u
prvom sazivu skupštine.
Od
1995. godine Mico živi i radi u Belom Manastiru u Baranji gdje su ga pomno prate
njegovi krajišnici a zavoljeli su ga i stanovnici njegovog novog grada. Mico se i
dalje bavi književnim stvaralaštvom ali najveci dio vremena provodi kako bi
pomogao svojim krajišnicima i zacetnik je mnogo akcija kojima je za cilj bio povratak
izbjeglog Srpskog stanovništva. Tako je uputio pismo generalnom sekretaru UN Kofiju
Ananu otvoreno pismo u kojem je najavio organizovani povratak Srba 1. avgusta 1997-e
godine. Isto tako, Mico je uputio pismo i MK CK u Ženevi u kojem je tražio pomoc
za povratak Srba na prostore nekadašnje Republike Srpske Krajine.
DOPUNA (14. novembra 2004):
Na dan egzodusa
Krajiških Srba iz Republike Srpske Krajine 4.
avgusta 2004. izašao je iz štampe i promovisan Roman o Srbima Miće
Jelića Grnovića na 4. Saboru Krajiških Srba u Vladimircima koje Mićo
organizuje u svom novom mjestu boravka u Srbiji od 19. maja 1997. godine.
Adresa je Mićo Jelić Grnović, 15 225 Vladimirci, Svetog Save 8. Srbija.
Promocija je propraćena sa posebnim pijetetom Krajišnika jer se tematika
romana odnosi uglavnom na njih a počinje njihovim doseljavanjem u
prostore Krajine i nakon 500 godina njihovim izgonom sa svojih vjekovnih
ognjišta od kojih su neki na njima i starosjedeoci kako pokazuju
dokumenta još iz daleke 822. godine evidentirana i u povijesti Hrvata,
dakle ne samo u srpskim izvorima.
Knjiga je već u prodaji i stoji 15 EVRA plus troškove poštarine za
određenu zemlju. Pored Romana o Srbima u prodaji je i 7. izdanje pjesama
objavljenih u zbirci KRAJINA MOJA SUDBINA koja stoji 5 EVRA, naravno s
poštarinom dodatom za određenu zemlju. Zainteresovani se mogu čuti sa
Mićom Jelićem Grnovićem na telefon 015 513 732 uglavnom poslije 21 sat
po srpskom vremenu ili pisano na navedenu
adresu. Smatram da podatke treba obogatiti i pjesmama iz zbirke ENO GA
BIJELI NARCIS koje su takođe rado čitane i izvođena od Toronta u Kanadi
do Perta u Australiji.
|
SAMOTNIK
Da mi je gledati ovrške suvih šljiva i
osjećati da volim dostupno
Sve bure u sebi treba prespavati
Nemoć je
Skrhan sam što volim ovrške suvih šljiva
Nemoć je divna jer ništa ne mogu protiv
ustrojenosti mirisa i trava i
svijeta ovoga
Mami me ljepota a ja sam nemoćan
Znam sutra će biti drukčije
ali ja jedino i uvijek
živim u sadašnjosti
Nijedan voz ne ide večeras na moju Baniju
Kako ću do sutra preživjeti
bez ovršaka suvih šljiva
O kako
O što ću bez ovršaka
Jedini oni su usamljeniji
i krhkiji od mene
MOJOJ MATERI RUŽI GRNOVIĆ
Osluškujem kišu
Sjećam se
Pričala si mi da voliš spavati
za kišnih jutara
Ne sećam se da si ikad pričala
da još nešto voliš
osim kišna jutra
i mene
Naslućujem da voliš
nicanje pšenice još
sunce u njenom zrenju
Nikada ne reče mrzim
Poklanjam ti zato sva kišna jutra
Sunce o kosidbama
Rosu jutarnju
i mene na pladnju čistote
CIGANSKI ROMANSERONoć je na mojoj Baniji Romansero
Sve spava samo ne ja jer na tebe mislim
Sa loze zaostalo nakon berbe miriše
grožđe
kao tamjan, kao kosa tvoja miriše
Romansero
Otac moj mili i mati legoše
a volim ih Romansero
da znaš koliko, previše ih volim
Sasvim nevažne o tebi pričam im stvari
to kako smo se upoznali
ali svakom posebno
tako da dvaput uživam spominjući
tvoje ime
sutra ću pričati o tebi
najcrnjem iz jata pjetliću
onda pričaću o tebi mojoj crnoj ždrebici
sa crnom grivom kao kosa tvoja
u šumi stoljetnom hrastu
i izvoru ću pričati o tebi kad odem po vodu
u čijoj ću bistrini tražiti tebe Romansero
Hoću li izdržati da se ne bacim u vodu
nađem li te...
ROMANSERO II
Tek što se digoh Romansero
zapravo samo što se probudih
Mog crnog iz jata pjetlića
Slušah kako pjeva
Pjevaše pjetlić dugo i lijepo
moj crni Romansero
Predugo i prelijepo
Valjda je noćas sanjao tebe
Romansero
ROMANSETO III
Bijah na izvoru podno starih grabova
Prepun bijaše jesenskog lišća raznobojnog
u lišću gledah mozaik tvog lica
Takve su ti oči u izvoru Romansero bile.
A lišće tek u šumi šuštalo je
neku otužnu cigansku muziku
prepuna šuma tvog bijaše glasa
upravo tako kako ti govoriš
kada me vodiš Beogradom
i u zanosu pričaš
REMINISCENCIJE U RIBNjAKU
PETRA HEKTOROVIĆA
U miru i ljepotu drvenog zdanja
spokojno vršljaju ribe tamo i amo
s nakanom samo da utaže glade
a ja pod trijemom sjedim
i ćutim neku davnu bol
za minulim vremenima
i pitam se stari Pjesniče Hvara
nije li Tvoja duša uzalud lutala
dok biješe živa kao i moja sad
I znači li šta taj spomen na Tebe
kad Te više nema
Tek pored riba ovih osjetih
sladostrašće žitka na tren
i dublje padoh
sjetivši se da si bio jednom
pod ovim trijemom
i nikad više
ODRASLI NE RAZUMETE DA JE DETE DETE
Ne varajte decu
o zaboga
Šta vam treba
Baba Roga
Našta liče
strašne priče
Da nas plaše
Da ustraše
naše male
čedne glave
dečja lica
da poplave
Dete ne sme
da se plaši
da se straši
Detetu mora
da veče bude
kao zora
Da se ničeg
ne plaši
ničeg ne straši
Za dete je
strašna mora
kada ne zna
zašto nešto mora
Odrasli
zar ne razumete
da je dete dete
Pričajte mu zato
lepe priče
Kazujte mu
lepe pesme
Bojati se
dete ne sme
Deca se ne tukun
nit za uši vuku
deca se maze
i beskrajno paze
Ako postupamo tako
biće sasvim lako
i bez straha
i bez muka
da nam deca
dođu do nauka
|
 NAJVEĆA ŽELjA DETETA JEDINCA
Šta će meni
samom čokolada
i pre sanka
lepa varka
uspavanka
preogromna prazna kuća
u kojoj se gubim
kad se noću
plačan budim
Nemam batu
nemam seku
da zagrlim
da poljubim
Bez batice
bez sekice
šta će mi igračke
preturam ih naopačke
Kako jesti
kako piti
kad ne mogu
s braćom podeliti
Bajni, divni
roditelji mili
Rodite mi batu
Rodite mi seku
Stavite ih
u staru kolevku
NE SVIRAJ SVIRKU SRBIJO PLAKACU
Smederevo drevni grad Jerine
gospođe
I muzika Srpska stara
dušu, ionako obuzetu
Tobom, para
A Dunav ko more budi u
meni zore
dok muzika dira
srce dira
I nigde nemam mira
Od tvije sjeni
i teško meni, teško meni
A ti kažeš da padaju
kiše
Srbija i Ti,
i teško meni, teško meni
A ti veliš da padaju kiše
Ne sviraj svirku Srbijo
plakaću
A padaju kiše kažeš Ti
Tamo daleko
moja Banija žanje žita
A ja sam ljubavi
sam i nesretan
Dok Muzika svira
A ti kažeš da padaju kiše
USPAVANKA ZA SRPSKU DJECU
Sveti Sava
s decom spava
On ih čuva
da ih nemir
ne oduva
Svetom Savi
večna hvala
što sa
srpskom decom spava
|
