KESTEN GRAD

Nije tako rijedak slucaj da je neko mjesto, grad, varosica, brdo ili suma, svoje ime dobilo po nekom drvetu ili njegovom plodu kao sto je slucaj i sa nasom Kostajnicom. Ali, danas su kesten i Kostajnica dva, naizgled, razlicita imena jer se rijec kesten razvijala od svoga dalekog oblika kostan, odnosno kostanj, kako se i danas ponegdje kaže u jadranskom primorju, narocito u Boki Kotorskoj (Morinje, Prcanj, u Budvi kostanja), u Makedoniji je kostenje, u Bugarskoj kastan i kasten, i dalje u svim slovenskim zemljama. Nekada se i hljeb pravio od kestena i zvao kostanovica. Pa su nastala mjesta: Kostanjani (blizu Prizrena), Kostajnik, Kostajnica, Kostajnovica, Kostanjevac (u Sloveniji) i kraj Budve Kostanjica, suma od kestena. U latinskom se kaže castaneus, a u grckom kastanos, sto navodi na zakljucak da je rijec mediteranskog porijekla.

Inace, stablo potice iz Male Azije, odakle se rasirilo po prostoru Mediterana ali i sjevernije. Turci su kumovali danasnjoj rijeci kesten, ali ne i imenu Kostajnice, koja poput mnogih mjesta iz predturskog perioda cuva svoje staro ime. Tako smo dobili cijelu porodicu od rijeci kesten: od mjesta Kestenovac, potom kestenovina, kestenast, kestenar (covjek koji prodaje kesten), ili kestenarica, kestenarka, postoji vrsta kruske kestenjaca, mali kesten je kestencic ili kestenic. Postojalo je i koplje od kestenovog drveta i zvalo se u ona drevna vremena: koplje kostanica.
Jer i sam kesten ima svoje porijeklo, vjerovatno, u rijeci kost, pa se kasnije moglo cuti kostan, ili kostanj, sto oznacava cvrstinu ploda.

Nama, danas, ovdje, u Kostajnici, pada na pamet da se treba pozabaviti napokon tim cudesnim plodom i njegovim drvetom, pomoci njegovu samoniklost, i sviklost na ovaj kraj. Umjesto da se krci, treba ga saditi, umjesto da propada treba ga skupljati. Da bi sa kestenom, i ovaj Kesten grad napokon vidio sretnija vremena.

Ranko Risojevic