Kuda odlaze milioni kada Hrvatska nesmetano gradi nuklearno odlagalište na Trgovskoj gori

Savjet ministara BiH nedavno je odlučio da advokatskoj kacelariji iz Pariza plati 420 hiljada maraka kako bi zastupali BiH u predmetu Trgovska gora. Podsjećamo da je već odvojeno pola miliona maraka za domaće pravne i ekspertske timove koji se bave istim pitanjem. Da li je po pitanju zaustavljanja izgradnje nuklearnog odlagališta u Trgovskoj gori nešto urađeno ili je skoro miliion maraka potrošene uzalud?

Pola miliona marka za ekspertske i pravne timove potrošeno je, preko Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa,koje vodi SNSD-ov Staša Košarac, a rezultata nema.

Revizija je utvrdila i da je veći dio tog novca potrošen na, najblaže rečeno sumnjiv način, i to samo za isplate naknada tim ekspertima.

Sada još skoro pola miliona maraka plaćamo advokatskoj kancelariji u Parizu jer očigledno domaćim pravnicima ne vjerujemo.

Resorni ministar pere ruke.

“Sve odluke koje su donesene su odluke Savjeta ministara. Sve inicijative doše su od članova ekspertskog i pravnog tima. Ni jednu odluku nisam donio sam”, tvrdi ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac.

I dok mi formiramo timove Hrvatska privodi kraju procedure za početak izgranje nuklearnog odlagališta u bivšoj kasarni Čerkezovac na Trgovskoj gori na samoj granici sa BiH.

Iako eksperti, koji nisu dio ekspertskih timova, upozoravaju da se time ugrožava zdravlje 250 hiljada ljudi u slivu rijeke Une to naše vlasti  ne zanima. Čak ni u Parlamentarnoj skupštini Bih nema rasprave o tome jer, očito imaju preče teme.

“Ta lokacija je 15 km od mog dvorišta i prema tome nisu tačne izjave iz Hrvatske da se time ne ugrožavaju stanovnici BiH”, upozorava poslanik NES-a Jasmin Emrić.

On kaže da je Hrvatska donijela odluku za odlagalište nukleranog otpada i da gradi u Čerkezovcu iz finansijskih razloga.

,,Slovenci su im nuduli da izgrade zajedničko odlagalište na lokaciji Vrbina ali Hrvatska zna da bi to motrala da plaća i to skupo dugi niz godina”, kaže Emrić.

Znači najjeftinije rješenje je baci smeće , u ovom slučaju radioaktivno, u komšijsko dvorište. Da li će neko reagovati, pokušati spriječiti izgradnju odlagališta odpada iz nuklearne elektrane Krško ili ćemo dobiti nuklearnu bombu u svom dvorištu.

,,Naravno da ćemo dobiti nukleranu bombu u svom dvorištu” tvrdi politički analitičar Vildana Selimbegović i dodaje da ne može da razumije naš odnos prema vlastodršcima koji iskorištavaju svaku mogućnost da pokradu novac, da se bogate, da kupuju vile…

I hajde što komšije Hrvate ne brine što time ugrožavaju četvrtinu miliona ljudi i u Republici Srpskoj i u Federaciji, ali zašto to ne brine političare kojima su ti ljudi biračko tijelo. Da li zato što vjeruju da će ih pred izbore ponovo kupiti za 100 maraka i metar asfalta, a za zdravlje ko te pita.

“,Ljudi ne reaguju na to kao što nisu reagovali ni na 100 miliona za Vijadikt”, podsjeća politički analitičar Ivana Marić i tvrdi da ljudi u BiH reaguju samo na nacionalna prepucavanja.

Da li će se neko od političara odvažiti da pozove građane na protest zbog izgradnje nuklearnog odlagališta koje prijeti da ugrozi zdravlja i život 250 hiljada ljudi, da uništi rijeku Unu i svo njeno priobalje? Ako neko i pozove da li ćemo se i koliko nas odazvati na te proteste? Hoće li nas biti više nego na mitinzima za zaštitu lika, djela i imovine samoproglašenih očeva nacije?

(BN)